Vodom smo najbogatija zemlja Europe, no imamo jedan problem koji ćemo teško riješiti

Hrvatska je vodom najbogatija članica Europske unije. Prema najnovijim podacima Eurostata, na raspolaganju nam je više od 30.000 kubika obnovljivih zaliha vode po glavi stanovnika.

Riječ je o iznimnom prirodnom resursu koji određuje identitet, način života, a u konačnici i gospodarski potencijal. Rijeke koje presijecaju krš, izvori koji izbijaju iz stijena, podzemni rezervoari, jezera, slapovi, more; Hrvatska, zapravo, ima sve.

“Svaki stanovnik u Hrvatskoj dnevno na raspolaganju ima oko 84.000 litara vode, dok je prosječna potrošnja tek 123 litre dnevno. To su, dakako, izračuni koji mogu varirati, ali sjajno prikazuju razmjere bogatstva kojeg imamo”, govori nam hidrogeologinja dr. sc. Staša Borović, ravnateljica Hrvatskog geološkog instituta.

Podzemne vode imaju ključnu ulogu

No, ono što većinu ljudi možda iznenadi jest činjenica da se velik dio tog bogatstva ne vidi golim okom. To su skriveni rezervoari koji se formiraju tisućama godina, od panonskih ravnica do krških terena. Vode se zadržavaju i teku kroz porozne slojeve šljunka i pijeska, kao i kroz kompleksne pukotine i šupljine oko okršenih stijena.

Kao takve, imaju ključnu ulogu u očuvanju okoliša i osiguravanju osnovnih potreba ljudi. Iznimno su važan dio hidrološkog ciklusa, jer dio oborine koji padne na Zemlju pohranjuje se u obliku podzemne vode.

U sušnim razdobljima podzemna voda napaja vodotoke, a kad podzemna voda dođe na površinu, uslijed djelovanja sunčevog zračenja, ponovno isparava i formira oblake koji stvaraju oborine. Bez podzemnih voda ne bi bilo moguće zdravo funkcioniranje i održivost ekosustava, poput močvara niti održavanje baznog toka rijeka.

Moramo ulagati u sustave zaštite

“No, iako na razini države apsolutno ne oskudijevamo kvalitetnom podzemnom vodom, imamo lokalne probleme”, ističe stručnjakinja i kao primjer navodi otočke i obalne vodonosnike u vrijeme turističke sezone.

Tijekom ljeta gotovo da i nema oborina, a većina se vodonosnika napaja upravo tako. “Ako imamo jako veliku potrošnju u to vrijeme, a imamo jer se populacija multiplicira, a pritom nemamo nikakvo napajanje, naravno da lokalno može doći do smanjenja zaliha ili čak nestašice.”

Upravo zbog toga, zaštita podzemnih voda mora postati prioritet, ne samo stručnjacima, nego i cijelom društvu. O tim sustavima rijetko se govori jer ih ne vidimo, no bez njih ne bi bilo ni stabilne vodoopskrbe, ni sigurnosti, ni budućnosti.

Zato je važno ne samo pratiti stanje vodonosnika i ulagati u sustave nadzora i zaštite, nego i graditi kulturu odgovornosti prema vodi. Kroz obrazovanje, zakonodavstvo, upravljanje prostorom i, ponajprije, kroz svakodnevne odluke koje donosimo kao obični građani.

Klimatske promjene dodatno otežavaju

Klimatske promjene dodatno kompliciraju ovu sliku. Sve su češći ekstremni vremenski obrasci, poput dugih sušnih razdoblja, intenzivnih kiša, toplinskih valova. Sve to izravno utječe na dinamiku podzemnih voda.

Sustavi koji su se oslanjali na relativno stabilan ritam oborina i kopnjenja snijega sada se suočavaju s nepredvidivošću. “Klimatske promjene su realnost koja već sada ostavlja trag u hidrološkom ciklusu.

Temperatura se povećava, kao i neravnomjernost oborina – to znači da bismo mogli imati manje napajanja vodonosnika”, kazuje Borović.

Podzemne vode se same čiste, ali…

Dodatni izazov je i percepcija samih podzemnih voda u javnosti. Često se smatra da su one zaštićene jer su duboko ispod površine – pa samim time i čiste. Dapače, ukorijenjena je i pretpostavka da podzemne vode imaju sposobnost da se same pročiste. No, kako objašnjava dr. Borović, ta je percepcija djelomično točna, ali istovremeno i opasno pojednostavljena.

“U vodonosnicima se doista odvija proces autopurifikacije, odnosno prirodnog pročišćavanja vode. Ako zagađivači prodiru kroz slojeve šljunka, pijeska, pa čak i sitnijih čestica poput silta, može doći do fizičke filtracije – slično kao kroz filter. Dodatno, onečišćenje se često razrjeđuje u kontaktu s drugim vodama, što pomaže u smanjenju koncentracije onečišćenja”, objašnjava.

Međutim, dodaje, problem nastaje s modernim, postojanim zagađivačima, poput pesticida, lijekova, kozmetike i mikroplastike, koji vrlo lako mogu proći kroz prirodne filtre i zadržati se u podzemnim vodama godinama, pa i desetljećima.

“Upravo zato je važno razumjeti da autopurifikacija nije apsolutna zaštita. Ako jednom kontaminiramo vodonosnik, sanacija je iznimno teška, skupa i često nemoguća. Naša sposobnost da zagadimo podzemnu vodu uvelike nadilazi kapacitete vodonosnika za samopročišćavanje. ”

Nekoliko područja je onečišćeno

Ipak, unatoč izazovima, kemijsko stanje većine podzemnih voda u Hrvatskoj trenutačno je ocijenjeno kao dobro, pokazuju podaci o grupiranim vodnim tijelima. Na panonskom području gotovo sva vodna tijela bilježe povoljno stanje, s iznimkom varaždinskog vodonosnika, koji je zagađen nitratima. Posljedica je to intenzivne primjene umjetnih gnojiva u poljoprivredi.

“U Jadranskom slivu situacija je još stabilnija, s tek nekoliko manjih vodnih tijela koja pokazuju znakove onečišćenja, primjerice u Ravnim kotarima i u okolici Pule.”

Kada je riječ o pesticidima, koji su sveprisutna prijetnja vodnom sustavu, niti jedno vodno tijelo u Hrvatskoj trenutačno ne premašuje propisane koncentracije.

Prema važećem Pravilniku o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju, ukupna koncentracija pesticida u vodi ne smije prelaziti 0,5 mikrograma po litri, dok pojedinačni pesticidi ne smiju biti iznad 0,1 mikrograma po litri. Hrvatski monitoring pokazuje da se te vrijednosti zasad uspješno kontroliraju.

Provode se redovita mjerenja

“Riječ je o izuzetno niskim koncentracijama. Govorimo o koncentracijama od jednog ili pet dijelova na deset milijardi. Kod nas se pesticidi redovito prate i do sada nisu zabilježena ozbiljna odstupanja“, zaključuje dr. Borović.

Novo poglavlje u priči o zagađenju voda otvara se pojavom mikroplastike, vrlo sitnih plastičnih čestica koje dospijevaju u vode iz raznih izvora – svega što sadrži plastike i druge sintetičke polimere. Kao takva, izuzetno je teška za detekciju i uklanjanje te može dugoročno ugroziti kvalitetu podzemnih voda.

“Mikroplastika predstavlja neistražen i potencijalno vrlo opasan oblik onečišćenja, jer njezine čestice mogu djelovati kao nosači drugih štetnih tvari i teško se razgrađuju u prirodi”, upozorava dr. Borović. Iako trenutno nemamo precizne podatke o razinama mikroplastike u hrvatskim vodonosnicima, njezina sveprisutnost već je alarm za podizanje svijesti.

Svi moramo sudjelovati

U ovoj složenoj i višeslojnoj problematici zaštite voda, ključnu ulogu imaju ne samo stručnjaci i institucije, već i aktivni pojedinci i organizacije civilnog društva. To je prepoznala tvrtka Studenac koja već dvije godine provodi projekt “Podzemne vode, čuvari života”.

Projekt provode u suradnji s udrugama Zeleni Osijek, Udruga mladih Kolektiv te OSMICOM iz Karlovca, koje svojim inicijativama i projektima educiraju, osvještavaju i uključuju lokalne zajednice u očuvanje i zaštitu prirodnih izvora.

Također, važan doprinos daju i institucije poput Instituta za vode J. J. Strossmayer, koje kroz znanstvena istraživanja i razvojne projekte podupiru održivo upravljanje vodnim resursima.

U tom duhu, tvrtka Studenac sustavno podržava ove neprofitne organizacije koje svojim radom doprinose boljitku zajednica u kojima djeluju. Partnerstvo s udrugama i institucijama dio je njihove vizije odgovornog poslovanja i brige za okoliš, s ciljem stvaranja održivijeg i zdravijeg okruženja za sve nas.

Sustavno educiraju javnost

U protekla tri mjeseca Studenac je angažirao ukupno 20 osnovnih škola iz kojih je više od 600 učenika uglavnom nižih razreda sudjelovalo na interaktivnim edukativnim radionicama na kojima su upravo od članova udruga učili o važnosti očuvanja podzemnih voda te svi zajedno dolazili do načina kako ih svatko od nas može štititi.

Paralelno, Studenac je organizirao i nagradni natječaj na stranici projekta “Podzemne vode, čuvari života”, kojemu je pristupilo 386 škola iz cijele Hrvatske, a rezultirao je s više od 2.100 riješenih kvizova čija su tematika bile podzemne vode.

Prošle godine 50 zaposlenika Studenca zavrnulo je rukave zajedno s partnerima projekta i očistilo približno 10 kubika otpada na obali rijeke Neretve u Metkoviću, rijeci koja se nalazi na popisu najugroženijih rijeka prema količini plastike koja njenim tokom dospijeva u more.

Stoga se ovom akcijom doprinijelo smanjenju prodora štetnih kemikalija u tlo i smanjenju količine plastičnog otpada u toku rijeke.

Zaštitimo dragocjen resurs

Zaštita naših podzemnih voda nije samo tehnički izazov ili zadatak stručnjaka. Od pojedinaca do organizacija, od lokalnih zajednica do institucija i tvrtki poput Studenca, svi zajedno moramo graditi kulturu svijesti i odgovornog upravljanja ovim dragocjenim resursom.

S obzirom na sve aktualne prijetnje na koje stručnjakinja Borović upozorava, naprosto ne bismo smjeli zauzeti stav da “vode ima napretek pa se ne trebamo brinuti”. Voda je resurs koji jest obilan, ali nije neograničen te njegova dostupnost ovisi upravo o našoj odgovornosti i pažnji.

Ako ga očuvamo i njime pravilno upravljamo, vode će biti dovoljno i za buduće generacije.

Sadržaj je nastao u suradnji s Telegramom.

Zahvaljujemo Hrvatskom geološkom institutu.